KAZALIŠTE IZDVAJA

Postoje neobične, jedinstvene godine. One koje izmaknu pravilima do te mjere da za one koji su ih proživjeli iznutra postaju literatura – toliko ih je teško ili nemoguće objasniti uobičajenim, govornim jezikom. To su godine-prevrati, slične onima Bruna Schulza, kojima na kraju kalendara izrasta trinaesti mjesec. Godina koja još traje, i iz koje bi ovdje trebao izdvojiti tri događaja u vezi s kazalištem, piscu ovoga teksta upravo je takva. Godina-žetva u kojoj se od vlastite igre ili rada nije stizalo čuti ni vidjeti ništa izvan vlastita sučelja, dvorišta, svijeta. Stoga će izbor zanimljivosti biti ujedno i autorska preporuka, objektivna i iskrena onoliko koliko samo iznutra može biti.

Tata & Tati

Kazališna predstava koja traži producenta. Predstava koja se počinje ostvarivati kao gradnja kuće od krova – plakatom. Na izložbi grafičkih oblikovanja za svoje prošle, sadašnje i buduće projekte, autor izložbe Neobjavljeno, održane tijekom svibnja u Galeriji HDD, izložio je i di­zajn plakata za predstavu Tata & Tati, na kojemu, uz glumce i redatelja, navodi sebe kao autora teksta. Protagonisti te scenske igre u režiji Renea Medvešeka ovdje su sam pisac, Stanislav Habjan (njegov lik u predstavi tumači Sreten Mokrović) te Jacques Tati, francuski filmski klasik (Sven Medvešek). Upravo odnos autora i lika, istosti i podvojenosti, tema je dijaloga koji dodatno komplicira i činjenica da Tati ne govori hrvatski, a tata (Habjan) francuski. Stoga se u predstavi govori i pantomimom, crtanjem, fotografijom, plesom, glazbom…

Luđak ili Harlekin

drama koja se opire izlasku na scenu. Uz nedavnu izložbu Car je gol u Laubi predstavljeno je prvo hrvatsko izdanje nikad odigrana dramskog teksta Vlade Kristla. Kultni slikar, pjesnik i filmski umjetnik to je djelo napisao u svojoj 27. godini u Zagrebu, svjestan njegove subverzivnosti, nemogućnosti objave, pa i opasnosti po život autora. Emigrirajući zauvijek početkom 60-ih, Kristl nosi rukopis sa sobom, da bi ga više od dvadeset godina potom objavio na njemačkom, dopunjena slikama i tekstovima, ali uvezana nasumično izmiješanih araka – ne bi li dobio apsurdan, nečitak tekst u sjajnom dizajnu. Zašto je Kristl to učinio svojoj drami? Čitajući je danas u izvornom obliku, uz opsežan pogovor s citatima iz kasnije dodanih stranica, odgonetka se nazire, ali misterij ostaje. Otpor Harlekina (Kristlova alter ega) pripadanju bilo čemu nastavlja se.

Vrijeme & mi

dijalozi koji traže novi medij. Knjigu PostApoc dijaloga čine tekstovi objavljivani na stranicama Laube tijekom svibnja i lipnja, u razdoblju prvog lockdowna. Uvez sadržava 37 razgovora koje vode dva lika, otac i mali sin, skriveni od svijeta da sačuvaju život. Stvarni je povod skrivenosti neizrečen, no prijetnja je ozbiljna: „vani se umire“. Već uvodni razgovor s aluzijom na kanibalizam upućuje da je kataklizma najstrašnija moguća. No odmah nakon dramatičnog otvaranja slijedi postupno ublažavanje šokantnog doživljaja, sve do konačnog iscjeljenja i spasa. Dijalozi bez didaskalija, čisti i jezgroviti, čine se pogodnim predloškom za radioadaptaciju ili scensku igru. Sven i Natan Medvešek, otac i sin, tako već preuzimaju uloge Stanislava i Jakova Habjana, kao i mnogih drugih velikih i malih nas koji se ovih zatamnjenih dana zajedno trudimo pronijeti fenjer do izlaza.